literature

Avgust

Deviation Actions

XsquirrelXhaterX's avatar
Published:
358 Views

Literature Text

Preletao sam malena, usnula sela u potrazi za necim zanimljivim. Ali, kako se u ovakvim krajevima malo toga desava (Posebno u vrelo letnje popodne), to mi nije islo tako lako. Tragajuci za osobom ili dogadjajem koji bi mi prekratili dosadu, dospeo sam do trajektne luke. Za oko mi je zapao trajekt koji je upravo isplovljavao, pa sam sleteo na njega. Kako u svom bestelesnom stanju nisam bio upadljiv, mogao sam da se smestim gde god sam hteo. Odlucio sam se za mesto pored jedne mlade devojke u otrcanim crnim japankama.
Imala je velike, lepe plave oci i zabrinut izraz lica. Rascupana svetlosmedja kosa i neuredna odeca odavali su utisak da je iz kuce izasla u velikoj zurbi, verovatno da ne zakasni na trajekt. Beonjace su joj bile crvenkaste i obrazi vlazni od suza. Devojka pored nje i covek na sedistu popreko su je tesili, a ona im je odgovarala da je u redu. Zakljucio sam da su familija.
Kada je trajekt uplovio u splitsku luku, devojka i njeni rodjaka i stric usli su u crveni Reno Senik i odvezli se do kuce takvom brzinom, da sam cak i ja imao poteskoca da ih pratim. Devojka se na zadnjem sedistu preznojavala i samo cekala fatalni sudar. Pristigli su do jedne zgrade, parkirali se, zustro natrpali u lift i otisli na osmi sprat. Vrata im je otvorila stara zena, verovatno devojcina baka. Stric i rodjaka su se, zaneti pricom, uputili u kuhinju, a devojku je rukom u sobu pozvala njena majka. Vrata su se zatvorila i cuo sam pricu, a odmah potom i glasno ridanje. Nisam zeleo da udjem unutra. Nakon nekog vremena, plac se sveo na tiho jecanje i razaznao sam devojcine reci:
"Hocu da ga vidim."
Par sati kasnije, devojka, njena majka i tetka izasle su iz stana bez reci. Usle su u kola i zaputile se ka bolnici. Voznja je prosla u sablasnoj tisini. Posmatrao sam devojcino lice: isprazno, bezizrazajno i bledo. Oci su joj se jako brzo pomerale, a razumeo sam i zasto. Trazila je bilo sta, bilo kakav mali i naizgled beznacajan trag, pokazatelj da ovo zapravo nije stvarnost. Ocajnicki je ubedjivala samu sebe da je ovo samo ruzan san i da ce se uskoro probuditi. Kada su se kola zaustavila, ona i njena majka su izasle i zaputile se prema zadnjem ulazu u podrum. Znao sam da u bolnici mesto u podrumu ima samo jedno odeljenje: mrtvacnica.
U skucenom, prohladnom sobicku bilo je mesta samo za jedan poveci sto. Na tom stolu je, odeven u urednu i fino ispeglanu belu pamucnu kosulju i bež pantalone za koje su bili zakaceni ljubicasti tregeri, lezao devojcin otac. Sav od operacije mu je poruznjivao visoko celo, usne su bile razvucene u tupi osmeh, a krupne oci bile su zatvorene. Dok je majka jecala i pricala o Bogu i nekom drugom, lepsem mestu, devojka je oca primila za mrsavu nadlakticu i pazljivo mu polozila drhtavu ruku na glavu. Bio je hladan. Pogledala je u malenu ikonu polozenu mu na grudima i bilo joj je gotovo neshvatljivo sto ne dise. Nadala se da ce se svakog trenutka probuditi, otvoriti oci, ustati, pa da se ispostavi da je sve ovo zapravo odvratna nocna mora. Ali on to nije ucinio. Izasla je iz sobicka i nemo usla u kola, dok su joj se suze slivale niz lice. Shvatila je da joj tatavise nece donositi sveze pecivo iz pekare. Vise joj nece stampati tekstove, skidati nove filmove i davati knjige. Vise nikad nece moci da ga zagrli, da mu pozeli dobro jutro ili da mu se pohvali dobrom ocenom. Shvatila je da njenog tate vise nema. I to saznanje ju je paralisalo.
Odrasli su se na parkingu dogovarali oko necega, a ona je samo izbezumljeno zurila kroz prozor. Prsti su joj se grcili od besa, a ona je klela sve: i bolnicu, i ocevo slabo zdravlje, i lekare, a najvise Boga sto joj je oduzeo tatu. Majk i tetka su usle u automobil i pokrenule motor. Na delic sekunde sam uhvatio devojcin pogled pun patnje i mrznje. U tom trenutku sam osetio da je i ona mene videla. Da je shvatila ko sam. Njene krupne plave oci su me prozdirale. Ja, njen andjeo cuvar (a uistinu me je smatrala svojim), dopustio sam da je napusti najmilija osoba u zivotu. Izneverio sam je. Preplavljen osecajem krivice, tupo sam zurio u crveni Reno Senik i splitske registarske tablice koje su se udaljavale. Jos par trenutaka sam lebdeo iznad parkinga bolnice, a potom sam se vinuo u nebesa.
...
© 2011 - 2024 XsquirrelXhaterX
Comments6
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Throughshining's avatar
Dobro ispričano, tok radnje ide prirodno i suptilno, prelazi između "scena" su neprimetni. :nod: Ima fraza i konstrukcija koje su odveć previše prisutne u pisanju, ali to nije velika zamerka. :) Sa druge strane, poslednja rečenica trećeg pasusa ima reč "samo", kao i prva rečenica sledećeg pasusa - to malo bode oči. Trebalo bi to zameniti nekom drugom rečju. ;)